Gramatika kao socijalna vještina

Crte osobnosti, Gramatika kao socijalna vještina

Nikada u povijesti veći broj ljudi nije koristio pisane forme u komunikaciji no što je to danas.

Socijalnu vještinu iz prošlosti, kada su se pisala krasna pisma zamijenilo je danas baratanje nekolicinom riječi u kratkim tekstovima/porukama…

Na ovu brzinu i kratkoću pisanja smo ustvari prisiljeni; i to iz dva razloga:
-ubrzani životni ritam nameće nam da informacije dajemo i primamo u što kraćem vremenu
-elektroničke naprave koje koristimo u komunikaciji ograničavaju pisanje na određen broj znakova

Ove forme pisanja kriju jako bitne gramatičke zamke…
Naime, dvije-tri greške u stotinjak napisanih znakova predstavljaju udar za oči.
Naročito nije lijepo kada se u uzastopno napisanim tekstovima ponavljaju iste greške!

Osim čiste gramatike, bitne se odrednice kvalitete napisanog teksta kriju i u pravilnom korištenju prostora (obzirnom popunjavanju redaka, pravovremenom prelasku u novi red ili preskakanjem retka za novu cjelinu). Pisanje uzastopnih riječi/rečenica u dugom slijedu jako otežava razumijevanje pročitanog…
Zbog ovoga je ustvari „Enter iz raja izašao“! Sjetimo se knjiga koje smo čitali u mladosti… Uvijek je bilo ljepše ići kroz prozračan tekst. Danas ni u kojem pogledu ne volimo ljude koji „zatupe“! Takve je teško
i slušati, a kamoli čitati. Kada još razvale par desetina rečenica u nizu bez ikakve pauze..! Teže je možda samo imati posla sa osobama čije priče potraju tri puta više nego je potrebno i koji idu u širinu „stoljeća sedmoga“. Sada bi i ovaj tekst mogao prijeći u te vode nečitljivoga, pa ćemo se zaustaviti. Cilj je bio samo da se vidi kako to izgleda pisati bez „entera“. Zato molimo da nam se oprosti ovih pet-šest redova viška.

Po pitanju same gramatike, napisati ćemo nekoliko praktičnih savjeta:

-zarez se stavlja uz završenu riječ, te iza njega dolazi razmak
-točka se stavlja uz završenu rečenicu. Nakon nje ide razmak pa veliko početno slovo sljedeće rečenice.

-pripazimo na „č“ i „ć“, barem kod onih riječi koje se često koriste
-ukoliko znamo da ćemo iritantno griješiti sa kvačicama, možemo ih u nekom tekstu potpuno izbaciti iz
upotrebe. Čitatelji su to mnogo puta vidjeli na starim mobitelima, te im neće biti strano…
-u istim okolnostima umjesto „dž“ i đ“ možemo pisati „dz“ te „dj“.

-radijski voditelj upravo dolazi sa „radija“, a ne „radia“; a ukoliko idemo u goste čovjeku koji se
zove Dario, reći ćemo da idemo „Dariju“ (a ne Dariu).
-mi u Dalmaciji volimo reći „bija“, „radija“, „ija“, „pija“; a ne nepravilno „bia“, „radia“, „ia“, „pia“

-imamo puno lijepih i pravilnih riječi koje završavaju na „ica“: prodavaonica, čistionica, radionica
-“njeno veličanstvo ju“ je ispravno. Dakle: „vidjeli smo ju“, ili „On ju je pozdravio“!
-Neki muškarci pokušavaju se ženi dodvoriti na nepravilni način: „Baš ste lijepa!“ Treba pisati: mladi, lijepi, zgodni
-Ne piše se „po nikojem“ ili „od nikuda“; nego „ni po kojem“ ili „ni od kuda“

-u Hrvatskoj se piše „seks“, a ne „sex“
-inače je dozvoljeno pisati fonetski tuđice koje su se udomaćile u hrvatskom jeziku: menadžer, tinejdžer, džez, džambo džet

-gramatički je dozvoljeno, ali smislom nepotrebno pisati: penjem se gore, izlaziti vani …
Dovoljno je: penjem se, izlaziti, ulazi
-pravilno je „ne znam“

-korištenje pomoćnog glagola „biti“- pravilno je: ja bih, mi bismo, vi biste

Primjeri riječi koje sadrže „ije“ ili „je“:
bescjenje, besjeda, besprijekorno, bestjelesno, bezgrješno, bezosjećajno, bezvrijedno, bijeda, bijeg, bijelo, bijes, bjelančevina, bjelina, blijedo, bombonijera, cijelo, cijena, cjelina, cjelovito, cjepanica, cjepivo, cjevčica, crijep, cvijeće, cvjetić, čovjek, dijeliti, dijeta, djeca, djelo, djetelina, djetinjstvo, djevojka, domjenak, dosjetka, dozrijevati, dragocjenost, drijemati, drvodjelac, dvije, dvjesto, dvosjed, gluhonijem, gnijezdo, gnječiti, gorjeti, grijeh, grješan, iscijediti, iscjeliteljica, ispovijest, istjerati, izbijeliti, iznevjeriti, izvještaj, kolijevka, korijen, korjenito, krijesnica, krjepost, kukurijek, kutomjer, letjelica, liječnik, ljepotica, mijeh, mjed, mjeriti, mjesto, mrijest, nadjev, natječaj, nepobijeđena, nepobjediva, neprocjenjiv, neizmjerno, obavijest, objed, ocjena, odcijepiti, odijelo, odjel, odsjek, osjetilo, pijesak, pijevac, pobijediti, pobjeda, polumjesec, popijevka, posjed, poslije, posljednji, povijest, povjesničar, premijer, rascijepiti, rascjep, riječ, rječnik, savjet, sijeno, sljedeći, slijediti, slijep, sljepoća, snijeg, snjegovi, srijeda, strjelica, svijeća, svjetlo, tijesto, tješiti, toplomjer, umijeće, umjetno, usjek, uspjeh, uvijek, uvjet, vijeće, vječit, vrijedno, zahtjev, zaplijeniti, zasjeda, zbjeg, ždrijebe.

Riječi u kojima nalazimo „č“ ili „ć“:
alkoholičar, bačva, Božić, beskućnik, bespuće, bič, bjesnoća, brisač, buduća, cjevčica, crtić, cvijeće, čaj, čelo, čestitanje, češalj, četiri, čežnja, čičak, čistačica, čitač, čvor, ćaća, ćelija, ćevapčić, ćud, dapače, dečko, dići, dioničar, dječak, djevojčica, domaćica, doručak, drveće, dvoličnost, etično, gaće, golać, grč, grijač, gustoća, hlače, hrčak, igračica, imućno, isjeći, ispupčeno, izdavač, izići, izričaj, janjeći, jastučić, ječati, jučer, kakvoća, kapuljača, kćerka, ključ, kopča, krojač, kuća, kupač, kupaći, lančić, liječnica, lišće, mačić, majčin, masnoća, mišić, mladić, močvara, mračno, mučki, načelo, najčešće, najjače, naočale, naranča, natječaj, nećakinja, nečistoća, nepročišćeno, obeščašćivati, oči, ogrtač, okićeno, općenje, općina, oraščić, osjećaj, otkriće, ovčar, pčela, peći, piće, pilić, plaća, pljačka, pobačaj, počasno, pokrivač, ponoć, prekjučer, računalo, ručak, sići, skeč, slabić, smeće, sreća, sućut, sunčano, svanuće, svijeće, šećer, teče, točka, tuča, učenik, uginuće, unuče, uopće, ušće, utočište, večer, veličina, veljača, voćka, vrč, vreća, vrućina, zasićenje, zavičaj, zločin, žešće.

Sada ćemo malo o „dž“ i „đ“:
bedž, budžet, cijeđenje, čađa, ćevabdžinica, dovođenje, džamija, džezva, đak, Đurđica, gospođica, goveđe, gunđati, hrđa, izrađivati, izviđač, jednadžba, knjigovođa, mađioničar, među, menadžer, milosrđe, mlađ, najmlađa, narudžba, neotuđivo, nepobijeđena, omeđiti, pandža, pogađati, porođaj, posuđe, pravosuđe, slađe, smeđa, srdžba, svjedodžba, tinejdžer, tuđica, ugođaj, viđanje, vjeđa, zaleđe.

Zahvaljujemo dr. Iliji Protuđeru na dopuštenju da ovdje prenesemo izvatke iz njegovih knjiga:
„Pravopis, Pravogovor, Rječnik“ te „Pravilno govorim hrvatski 4“.
Iz potonje donosimo primjer u kojem smo osjetili svu ljepotu (i kompliciranost) hrvatskoga jezika:

JA ZASPEM ILI ZASPIM
Od desetak ispitanika različite dobi i naobrazbe da mi kažu prvo lice prezenta od glagola – infinitiva zaspati, svi su odgovorili:
Ja zaspem!
Naravno svi su pogriješili jer ja zaspem nije prva osoba jednine od zaspati, nego od glagola zasuti.
Kažem li ja zaspem, to ne znači da sam nakon napornoga dana i lijeganja u krevet odmah zaspao,
nego sam rekao da sam zasuo, tj. zatrpao što sipkim, nabacao puno čega.
Dakle, od infinitiva zasuti prezent glasi: ja zaspem, ti zaspeš, on zaspe, mi zaspemo, vi zaspete, oni zaspu.
Od infinitiva zaspati prezent glasi: ja zaspim, ti zaspiš, on zaspi, mi zaspimo, vi zaspite, oni zaspe.

Na samom kraju želimo odati priznanje svim strancima koji su naučili/uče/učiti će naš jezik.
Zamislimo kako im je izgovoriti: obeščašćivati, srdžba, prestolonasljednik, prst, krvno srodstvo…

A Vi, dragi naši?! Volite li pisati?

Povezane objave...

1 Response

  1. Queen napisao:

    Odličan tekst, sad vidim da slušam Hrvate koji pričaju (i pišu) nepravilno. 🤔 A bila sam ubeđena da to baš tako treba na hrvatskom. 😄

    “Bija, radija, pija” – ovo mi je trebalo, hvala! ❤

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

WP-Backgrounds by InoPlugs Web Design and Juwelier Schönmann