Život donosi legendarna iskustva. Ista znaju trajati koliko i treptaj oka.
Neka se pamte kratko, a neka dugo…
Tako se ona skrivena u okusima znaju pamtiti koju sekundu, a i čitav život..!
Tko od nas ne nosi okusnu uspomenu iz djetinjstva i mamine/bakine/tetkine kuhinje..?
Radi se o jednoj od najjačih i možebitno najdugotrajnijoj uspomeni.
Spomenuto iskustvo jednostavno opisujemo kao „Okus koji ostaje u ustima“!
Svi znamo da po kvaliteti/ljepoti može varirati od groznog do božanstvenog.
Postoji i druga dimenzija okusnog osjećaja… Događa se čovjeku kao socijalnom biću.
Možda receptori toga osjećaja nisu ni blizu usta, ali nas isto tako neodoljivo podsjećaju na ono što
u nama ostane nakon jela…
Od zebnje do ushita; u duši, srcu, glavi – pod nosom, na ruci; duboko u nama..!
Sve ovo ostaje posljedicom naše interakcije s nekom osobom.
Ovom osjećaju naprosto ne želimo dati drugo ime doli okus u ustima. Kada se žalimo dragoj osobi na nešto/nekoga; u potpunosti nas razumije kada kažemo da „ostavlja ružan okus“.
Za kvalitetu „socijalnog“ okusa u ustima odgovorne su socijalne vještine!
Na pisanje ovog teksta su nas potakli sljedeći okusi…
1. Priča o sirovom jajetu
Nadamo se da niste toliko gadljivi da bi odustali od čitanja ove pričice.
Uostalom, radi se o potpunoj istini..!
Uzimam u lijevu ruku svježe sirovo jaje. Viljuška mi je u desnoj. Jednom oštricom tuckam po vrhu jaja. Dovoljna je mala rupica. Okrećem jaje naopako. Tuckam drugi kraj.
Prinosim jaje ustima. Pomalo srčem bjelanjak.
Kakav je osjećaj? Ma ništa posebno! Slatkasto. Ljigavo, bezukusno..!
Na redu je žumanjak! Okus je puno ljepši, ali nije za neko svršavanje!
Ljuska je sada prazna. Leti u smeće. Viljuška završava u sudoperu, a ja sam na sedmom nebu!
U čemu je kvaka?
Kvaka je u neponovljivom okusu u ustima koji ostaje nakon ispijenog jaja!
2. Ovo ti je bio prvi spoj sa nekom djevojkom nakon poduljeg vremena.
Samo ti znaš kako si uspio skupiti hrabrost da je pozoveš vani.
Čudiš se što je onako olako pristala… Nisi očekivao to jednostavno „Da“!
Spasila ti je samopouzdanje.
Totalno je čudna! Na ničemu nije inzistirala. Ne možeš se sjetiti da se na nešto žalila, bunila…
Tijekom cijele večeri si se osjećao kao kralj! Slušala te pozorno i smijala se tvojim šalama.
Zračila je! Bila je znatiželjna na lijep način. Maštala je s tobom.
Oborila te s nogu kada si je pitao što bi sada (misleći na moguću večeru, kafić, koktel, hotel).
Možda na cijelom svijetu samo ona može na takvo pitanje izreći: „Ja bih te poljubila!“
Da, poljubila te nježno, toplo, strastveno. Privila se uz tebe kao da traži zaštitu.
Ona strast ispred njene zgrade… Tvoja sreća kada si shvatio da joj nema nikoga doma.
Bjesomučno traženje ključa, kurtoazno nuđenje pićem… Odjeća koja kao da pada sama!
Seks pomalo nespretan, a tako iskren. Kraj! Zagrljaj. Razgovor. Do krajnosti razvezani jezici. Zajedničke teme…
Odjenuo si se. Spreman si za odlazak. Objesila ti se oko vrata, i rekla: „Javi se sutra!“
Tvoje „Predivna si!“ I odlazak…
Zatomljeni krik sreće na dnu stepenica. Želja da se baciš na koljena…
Mozak ti se bori za realnost. Stvara pitanja: Prvi spoj, pa odmah seks? Kakva je to žena?
Nemaš razumski odgovor. Događa se potpuno drukčije saznanje!
Pojavljuje se na desnima, nepcima, jeziku. Neodoljivo podsjeća na sirovo jaje.
Fantazija! Milina!
Želja da to ponoviš! Jedva čekaš to sutra!!!
A što može stvoriti želju za ponavljanjem kao što to mogu socijalne vještine?!
3. O čokoladnoj krafni
Radi se o namirnici kojoj je temperatura važnija nego što je šampanjcu. Ako je prehladno, čokoladna glazura puca i pada po podu. Pregrije li se i rastopi, ostaje svuda (po prstima, bradi, odjeći). Pogledaš je u staklenoj vitrini i automatikom dobrog planera računaš kada će biti moguće pojesti ju i što će se do tada dogoditi sa njenom glazurom. Planiranje ti ne pada teško jer si privučen nečim tako zamamnim kao što je čokolada. Zamoliš prodavačicu da ti je omota…
Iako si generalno racionalan tip, zbog zanesenosti zaboravljaš jednu iznimno važnu činjenicu.
I ovaj put ćeš je pojesti i poslije donijeti više puta doneseni zaključak…
4. I ona je tako slatka
Privuku te izgled/držanje/kosa/odjeća… Spreman si proći Scile i Haribde da bude tvoja… Uporan si! Konačno je pristala da se nađete.
„Skupa ste“ već neko vrijeme. Naravno da ona određuje tempo! Drži te „na ledu“.
Je li već rekla da ona nije „takva“? Ranjiva je! Već su je povrjeđivali! Trebaš biti strpljiv!
Izdržljiv si do krajnjih granica i pridonosiš stvaranju prave „temperature“ pri kojoj se vlasnica „ne topi niti ne puca“. Ova se ideala može stvoriti i nakon pet-šest mjeseci, ali vrijedi kad je tako slatka!
Ili se jednostavno ne smije prekinuti stvaranje pravih uvjeta pošto si već tako dugo u tom kolu..? Svjesna je da si je razumio i da si strpljiv…
Rekla je da će još za malo „biti spremna“.
I onda se konačno dogodi da si zadovoljio sve kriterije i da ti se spremna podati!
Sigurna je u tebe, a i mora biti kad ti poklanja najvrjedniju materiju na kugli zemaljskoj.
Sada si u krugu zaslužnika.
Uradili ste „to“ poprilično pristojno. Naravno da je trebao biti mrak! Što ti je padalo na pamet?!
Ona je mirno usnula kose razbacane po tvom torzu.
Ali zašto ti ne spavaš!? Pa dobio si što si htio! Polako ipak toneš u san.
Kakvo ti je sutra? Obično! Daleko si od čovjeka koji je dobio najvrjedniji poklon. Obični si ti!
Zašto imaš osjećaj kao da si pojeo čokoladnu krafnu?
Kako je moguće da nešto tako slatko ostavlja bezvezni okus u ustima? Kiselo koliko i proračunato!
Želiš li to opet večeras, sutra, za pet mjeseci?! Hoće li se osjećaj popraviti?!
Djelovanje čokoladne krafne i sirovog jajeta na Vašeg autora su stvarni.
Naravno da se ovdje radi o individualnom osjetilu okusa. Možda bi Vama iste namirnice ostavile drukčije okuse… Možda ispričane priče na Vas djeluju potpuno drukčije..!
Dvije životne priče su izmišljene.
Što osjećate u ustima kada ih pročitate?
Kakve su Vaše okusne uspomene?
