Kako je lijepo kada ti “kockice” venama teku!
Pet od šest (5/6); kakav prosjek za pucača trica u košarci..!
Zapamtimo za spomen unucima:
-01.07. nedjelja; pobjeda nad Dancima!
– sutra – radost, priče, nada da ćemo biti prvaci
-08.07. dan poslije…
– …pobjede protiv Rusije – nada raste
-15.07. finale; ponos unatoč porazu
– sutra – nikad viđeni doček
-22.07. zar je moguća ovako mirna nedjelja
-29.07. Oliverova smrt
– prekosutra i u srijedu – ispraćaj dostojan najvećih
-05.08. Dan pobjede i dom.zahvalnost + Alka
– sutra će o današnjem danu biti malo komentara u Hrvatskoj i puno u Sinju
O svemu nabrojenom se izreklo i napisalo sve što je bilo moguće. Apostrofirat ću dvije činjenice:
1. Kako je lijepo ovoga ljeta biti Hrvatom!
2. Nadu da će nas zajedništvo izgenerirano ovim događajima pogurati u “bolje sutra”!
Ako put u “bolje sutra” počinje danas, nastavlja se upravo sutra.
Već je gore napisano da će sutra biti “mlaka voda” u odnosu na bilo koji opisani dan…
Zašto je meni toliko važno i što već godinama priželjkujem da se dogodi sutra (06.08)?
Očekujem dan smirivanja, otriježnjenja, povratka kućama, odmaranja od jučer; od najluđeg, najljepšeg, najznačajnijeg i emocijama prebogatog PRAZNIKA Hrvatskoga naroda!
I naravno da očekujem kako je to NERADNI DAN!
Pošto smo ovih dana pokazali da znamo, učinimo sljedeće (rečenice koje slijede nastale su 05.08.2015.):
1. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti mora biti naš najveći praznik (uz dužno poštivanje –
svi ostali državni praznici su se pokazali trivijalnim – pa ljudi ih ne znaju nabrojati)
2. Mora se slaviti kroz dva neradna dana (tada će još više dobiti na važnosti)
3. Slavlja se moraju organizirati u čitavoj zemlji
4. Pošto tih dana u Hrvatskoj ima nekih milijun turista, moramo se potruditi da nam se pridruže i zapamte!
Ovakvim kolektivnim ponašanjem ćemo promovirati svoju zemlju na najbolji mogući način.
Dobit ćemo ogromnu reklamu.
Uvrstit ćemo se u red zemalja koje “imaju svoj praznik – a da ga mi znamo” (SAD, Francuska, Irska, Makedonija).
Naši gosti će pamtiti/željeti ponoviti/pozivati prijatelje da iskuse kako slavimo..!
Kada mi u Hrvatskoj budemo imali “Svoj praznik”; sa radošću će ga slaviti i Hrvati diljem svijeta.
Zamišljamo Matu u Kaliforniji koji pri stupanju u radni odnos šefu kaže: “Šefe, ja 05.08. ne radim.
Tada je moj praznik!”
Toga bi se dana moglo događati i sljedeće:
-05.08 svi Hrvati na svijetu (od 1 do 101 godine) nose kravatu!
-Na svakom hrvatskom stolu u svijetu je tijekom ručka/večere/slavlja “nacionalni svjećnjak”
-U deset sati navečer, Predsjednik republike obraća se naciji uz molbu da minutom šutnje oda počast svim
poginulima za domovinu. Jedna čitava država će stati!
-Drugi dio scenarija: gase se sva svjetla u zemlji. Snimke tih par minuta iz satelita će obići sve države svijeta.
-Veliki finale: Četiri i pol milijuna ljudi pjeva jednu domoljubnu pjesmu istovremeno!
Imamo najveći zbor u povijesti ljudske vrste!
Kakvo bi mišljenje stranci o nama imali nakon što bi ovo postalo tradicijom?!
Bismo li im bili simpatičniji, poželjniji, zanimljiviji?!
Dodajem nekoliko novih rečenica:
Sutra napravimo prvi korak.
Nisam siguran trebaju li nam: peticije, potpisi, “lajkovi”, referendum, saborska inicijativa, pismo nekom našem zastupniku, “pressica”… Ali svakako zakotrljajmo priču onako kako samo mi Hrvati znamo.
Neka ova inicijativa proistekne iz naroda.
Ako smo se proteklih dana veselili tuđim uspjesima u tolikoj mjeri da se čini kao da su naši, te dijelili tuđu bol kao da smo izgubili najrođenijeg; budimo isto toliko moćni i započnimo tradiciju za sljedeća stoljeća!
Da li bi događaji koji su nas sada zbližili i pokazali svijetu u najboljem svjetlu mogli trajati?!
Može li onaj dječak koji je od najmanjih nogu znao što predstavlja 29.11. učiti svoju unučad kako i kada slave Hrvati?!
Može li gospodin “u najboljim godinama” za tri godine napisati tekst u čijem naslovu je “praznik” napisan velikim slovima?!
