Ostavili smo nedovršenim…
KONSTRUIRANJE KRATKIH REČENICA SA PRAVILNIM ZAVRŠECIMA
Onda, što to imaju na kraju rečenice koje vješto koriste zanimljivi ljudi na početku neke komunikacije?
Imaju više znakova interpunkcije.!
Radi se o rečenicama koje završavaju:
-upitnikom i uskličnikom
-sa tri točke
-sa dvije točke pa upitnikom ili uskličnikom
-točkom, upitnikom pa uskličnikom
Evo nekoliko primjera:
-Da je sada…
-Niste se sjetili?!
-I..?
-Kako bih ti sad rekao nešto lijepo, da ne žurim..!
-Vidim/zamišljam tu priču (u novinama, na TV-u, na radiju)…
-Spominjasmo kavu.?!
Što je bitno kod ovakvih rečenica (osim što naravno nisam siguran da su ovo sve pravilno stavljeni znakovi interpunkcije)?
-tako su nesavršene, tajnovite, maštovite, nedovršene ili nepotpuno određene
-naprosto traže sljedeću, odnosno nastavak komunikacije
-nakon njih ćete teško čuti obično „Da!“ ili „Ne!“; kao kod čisto upitnih rečenica
-kratke su i mogu se lako zapamtiti te upotrijebiti u željenom trenutku
Što još kao zanimljiva osoba možemo zapamtiti i upotrijebiti? Koja je to sljedeća važna socijalna vještina?
PRIČANJE ZANIMLJIVIH PRIČA
Svi kroz život pričamo priče.
Pričom ovdje zovemo bilo kakvu smislenu cjelinu koju govorom (ili pismom) prenosimo svom sugovorniku(ci)…
Zanimljive priče se formiraju u našoj glavi kroz čitav naš život. Koliko toga samo vučemo iz djetinjstva, obiteljskog okruženja, vrtića i škole.?! Ono što je za više jedinki u našoj obitelji (ili uopće nekoj od naših okolina) smiješno i zanimljivo, i to kroz dugi period; očekivano može biti i na drugim mjestima i drugim ljudima. Takve priče je najlakše pričati, pošto smo ih izvježbali u svojoj zoni komfora.
Što je spektar zanimljivih priča koje smo u datom trenutku spremni ispričati veći, više vrijedimo na tržištu zanimljivosti. Ovaj spektar obogaćujemo kroz čitav život.
Ako smo danas vidjeli nešto što je po nama vrijedno pričanja, u glavi možemo prije prve interpretacije iskonstruirati priču. Zatim je spremimo u memoriju i čuvamo (ukoliko je vrijedna i čitav život).
Zanimljive priče možemo ponoviti mnogo puta, a da ih se naša okolina ne zasiti.
One najzanimljivije isti ljudi mogu željeti čuti i više puta. Tada istu priču možemo začiniti nekim novim izrazom, promijenjenom dikcijom, drukčijim završetkom…
Obično mislimo kako su naše priče kvalitetne i zanimljive.
Problemi u percepciji nas kao osobe nastaju kada pričamo nezanimljive priče.
Iz ovakve se situacije izvlačimo još jednom crtom zanimljivosti:
ZAVRŠAVANJE IZLAGANJA U PRAVO VRIJEME
Dakle, ako lošu priču završimo na vrijeme, imamo šansu da prođemo dobro…
Tako je bitno da znamo stati barem sekundu prije no što naš slušatelj(ica) zaključi da ćemo pretjerati.
Katastrofa nastaje kada nezanimljive priče traju predugo! Sjetimo se na trenutak onih koji nikad ne znaju stati i završiti, a k tome nemaju pojma da su totalno nezanimljivi. Drhtite li kada ih se sjetite?!
Što stoji nasuprot ovima?
PAMETNO PONAVLJANJE
Da, to smo načeli par redaka prije…
Kako li su samo pametni ljudi koji ponavljanje koriste kao socijalnu vještinu..!
Ali, kakve li iracionalnosti:
Da nam Marsovci dođu na Zemlju, tko bi ih uspio uvjeriti u ovo (kao i u činjenicu da žene ne vole dobre momke). Sve racionalno miriše na činjenicu da samo ne-ponavljanje može biti poželjno, a ovamo Rene Artois rastura sa “You stupid woman!” – i mi jedva čekamo da to ponovi po tko zna koji put.
Iako su rijetki, među nama hodaju ljudi od kojih očekujete da samo ponove onu istu priču i to vam može napuniti dan dobrim vibracijama..!
Prije prelaska na sljedeću bitnu crtu zanimljivosti, želimo naglasiti dvije zabranjene činjenice vezane uz pričanje naših priča.
Sebi nikako nemojmo dozvoliti uzastopno ponavljanje mnogo priča (jer smo sa svakom sljedećom manje zanimljivi), kao ni izlijetanje sa glavnim pričama odmah po upoznavanju nekoga (znate da smo pisali kako je zabranjeno isticati svoje najveće adute).
APOSTROFIRANJE ONOGA ŠTO NAS POVEZUJE
Da, pravu interakciju sa osobom koja je nova u našem životu postižemo stvarajući osjećaj povezanosti.
Kao muškarac, nećemo u društvu žene odmah početi sa isticanjem onoga što nas razlikuje; i obrnuto.
Isto tako, kao starac nećemo mladoj osobi odmah nabijati na nos grijehe mladosti.
Ulaženje u sferu onog što nas povezuje nije problem pošto odmah vidimo najosnovnije činjenice vezane za nju/njega.
*Pada nam na pamet da bismo u sljedećim nastavcima trebali kvalitetama zanimljivih dodati: prilagođavanje vremenu i mjestu, tajnovitost, pametno prezentiranje naših dostignuća, umješnost prešućivanja, “kulerstvo”…
