Uz “Dan pobjede i domovinske zahvalnosti” 2015.
Na ovom portalu stalno pišemo o socijalnim vještinama.
Sve misli, ideje i zaključci se obraćaju pojedinicima; i našem/njihovom položaju u složenom socijalnom svijetu.
Ovo je prvi put da se obraćamo društvu; sa željom da potaknemo razmišljanje o našoj kolektivnoj svijesti
i zajedničkom djelovanju.
Nismo uopće sigurni da narodi imaju/mogu imati kolektivne socijalne vještine!
Možda percepciju kojom nas gledaju stranci stvaraju neki drugi činioci…
Isto tako, ispred sebe nemamo rezultate nikakvog ozbiljnog istraživanja o tome kako mi Hrvati doživljavamo sami sebe ili kako nas drugi doživljavaju
Ideja je da ovaj tekst bude naš mali doprinos poboljšavanju ovog doživljaja!
Posljednjih dana imamo dvije teme koje su nam bile povod za razmišljanje…
Prvi je događaj zbog kojeg se Hrvatska ujedinila…
To je naravno izlazak iz Arbitražnog sporazuma/procesa sa Slovenijom!
Nije li lijepo vidjeti/čuti kako se i ogorčeni protivnici u političkoj areni ostavljaju politiziranja i hvataju za isti štap..! Naravno da je tome tako kada se mi Hrvati na bilo koji način osjetimo ugroženima.
Pomišljamo kako nam stalno treba neki vid vanjske ugroze da bismo bili jedno!
Nasuprot ovome (kao i u svim životno komfornim situacijama); druga priča dokazuje koliko smo razjedinjeni!
Pošto uvijek imamo neka dva tabora, neku dvodiobu, neku dvojbu – tako sada imamo i dvije proslave “Oluje”.
Imamo Premijera koji neće držati govor u Kninu i glasni dio braniteljske populacije koji neće biti prisutan kada vrhovna zapovjednica izda naredbu da mimohod krene..! Vjerovali ili ne, da predsjednica naredi osvajanje krajnjeg jugozapadnog otoka u Aleutskom otočju; bili bismo mnogo složniji.
Sama proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti ima još dva bitna činioca; ponovno jednog koji dijeli
i drugog koji spaja. Činjenica o nemaloj cijeni koštanja dviju proslava (poglavito mimohoda) stvara suprostavljene stavove. Pokušaj Srbije da omalovaži naše pravo da slavimo svoju pobjedu nas povezuje.
Što bismo mi sa ovog portala željeli vidjeti povodom proslave ovogodišnjeg praznika..?
1. Ukoliko se državni vrh opredijelio za dvije proslave; želimo da Premijer govori na obadvije!
2. Branitelji moraju biti u koloni iza ratnih zastava!
Srž našeg razmišljanja je pogled prema budućim proslavama:
1. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti mora biti naš najveći praznik (uz dužno poštivanje –
svi ostali državni praznici su se pokazali trivijalnim – pa ljudi ih ne znaju nabrojati)
2. Mora se slaviti kroz dva neradna dana (tada će još više dobiti na važnosti)
3. Slavlja se moraju organizirati u čitavoj zemlji
4. Pošto tih dana u Hrvatskoj ima nekih milijun turista, moramo se potruditi da nam se pridruže i zapamte!
Ovakvim kolektivnim ponašanjem ćemo promovirati svoju zemlju na najbolji mogući način.
Dobit ćemo ogromnu reklamu. Uvrstit ćemo se u red zemalja koje “imaju svoj praznik – a da ga mi znamo” (SAD, Francuska, Irska, Makedonija). Naši gosti će pamtiti/željeti ponoviti/pozivati prijatelje da iskuse kako slavimo..!
Kada mi u Hrvatskoj budemo imali “Svoj praznik”; sa radošću će ga slaviti i Hrvati diljem svijeta. Zamišljamo Matu u Kaliforniji koji pri stupanju u radni odnos šefu kaže: “Šefe, ja 05.08. ne radim. Tada je moj praznik!”
Pošto držimo da se socijalne vještine mogu učiti; kolektivnom bi se vještinom možda pokazale i sljedeće tradicije:
-05.08 svi Hrvati na svijetu (od 1 do 101 godine) nose kravatu!
-Na svakom hrvatskom stolu u svijetu je tijekom ručka/večere/slavlja “nacionalni svjećnjak”
-U deset sati navečer, Predsjednik republike obraća se naciji… Moli čitavu Hrvatsku da minutom šutnje oda
počast svim poginulima za domovinu. Jedna čitava država je stala!
-Drugi dio scenarija: gase se sva svjetla u zemlji. Snimke tih par minuta iz satelita će obići sve države svijeta.
-Veliki finale: Četiri i pol milijuna ljudi pjeva jednu domoljubnu pjesmu istovremeno! Imamo najveći zbor svih
vremena!
Kakvo bi mišljenje stranci o nama imali nakon što bi ovo postalo tradicijom?!
Bismo li im bili simpatičniji, poželjniji, zanimljiviji?!
Nije li ovo bit svakog socijalnog bića?
Nisu li ovo socijalne vještine?!!
