Kako bi se naučila bilo koja vještina, pa tako i socijalne vještine; potrebna je inteligencija.
Prvi spomen inteligencije se krije u rečenici koju smo svi čuli barem jednom kao jako mladi:
„Ona/on je tako inteligentna/inteligentan!“
Ovom su se rečenicom spremni služiti gotovo svi; dočim spoznaju osobu koju bi „počastili“…
Počašćeni sretnici bi tim dobili najljepšu etiketu koju su naši mladi mozgovi mogli zamisliti.
Pod jedinstvenim pojmom „inteligencija“ se uobičajeno podrazumijeva moć učenja te svladavanja gradiva, kao i moć rješavanja logičkih problema.
U nekim našim godinama (najčešće kao već odrasli) čujemo dvostruko kompliciraniju priču…
Tada se pojedinci odvaže i spomenu dvije: „Inteligenciju“ i „Socijalnu inteligenciju“.
Prvoj još dodaju predmetak „Matematička“ i završe sa objašnjavanjem…
Što o ovome kažu stručnjaci? Slažu li se sa dvodiobom inteligencija?
Naravno da ne!
Oni razlikuju devet vrsta inteligencija. To su sljedeće:
- lingvistička i verbalna (sposobnost dobrog i smislenog pisanja i čitanja te učenja jezika)
- logička i matematička (rješavanje logičkih i matematičkih problema i zadataka)
- vizualna ili prostorna (šaranje i crtanje, sklonost vizuelnim umjetnostima)
- tjelesna (za sportaše, plesače i glumce)
- glazbena (izvode i razumiju glazbu)
- prirodna (prijatelji divljine, ekologije)
- egzistencijalistička ili spiritualistička (smisao života, zašto umiremo, kako smo postali)
- interpersonalna
- intrapersonalna
Za dvije posljednje inteligencije stručnjaci kažu kako su:
INTERPERSONALNA (DRUŠTVENA) INTELIGENCIJA: sposobnost upoznavanja ljudi i sklapanja prijateljstava, uživanje u grupnim aktivnostima, uživanje u razgovorima, sposobnost okupljanja ljudi na zajedničkim projektima, sposobnost zbližavanja sa drugima, zainteresiranost za tuđe probleme, mržnja prema nepravdama, sposobnost da se bude “rame za plakanje”…
INTRAPERSONALNA (OSOBNA) INTELIGENCIJA: sposobnost da se “spozna sebe”,
da se bude samokritičan, da se odrede ciljevi u životu, sposobnost da pojedinac probleme rješava sam, želja za samostalnošću, mogućnost provođenja vremena u samoći…
Dakle, ove dvije inteligencije ustvari daju naslovnu „socijalnu“ (pošto je stručnjaci takvom ne zovu niti kategoriziraju, stavili smo navodnike).
Ako je u osnovi inteligencija moć učenja, onda je socijalna inteligencija preduvjet po kojem se uče socijalne vještine. Gore spomenuti pojmovi vezani uz naše dvije inteligencije nam imaju pomoći u razmatranju početnih pozicija iz kojih se kreće u učenje.
Svaki pojedinac bi teoretski mogao odrediti razinu svoje socijalne inteligencije ukoliko bi potražio navedene pojmove/sposobnosti u svome biću.
